Kriza "kuglanja" ili samo obično loše kolo ?

Dobro je napisao Željo : "Crni vikend" za većinu domaćih klubova !   Ipak sve je to sport i zato treba biti hrabar i uporan i kada ne ide i kada gubiš iako si "siguran da si bolji" i trebaš dobiti. Meni je osobno to samo još jedno već odavno naučeno iskustvo, ni prvo ni zadnje i spreman sam tugovati , ali i brzo zaboraviti.

Jedino bi mi teško palo da se povreda koju sam zadobio  proširi i spriječi me da se natječem na pojedinačnom prvenstvu, a posebno na "Božićnom turniru" i "Memorijalnom turniru IK".
Ponekad čovjkek poželi odustati kao jedan moj suigrač na posljednjoj utakmici, "isprovociran" lošim postupcima, ali onda shvatim da je sport iznad svega toga i da u njemu postoji ipak puno više dobrih ljudi od onih koji su spremni iskoristiti sva sredstva da pobijede pa makar i tako da isprovociraju sportskog suparnika. neki će reći da se s time treba znati nositi i da je i to dio sporta. Ne, nikako se ne mogu s time složiti. radije vjerujem u "viteštvo" nego u "zaplitanje noge protivniku" !

Reći će opet neki da nije ni sportski poderati člansku iskaznicu zbog "sumnje na naručeno" neprilično navijanja. Ako protivnički kapetan kaže da je bilo tako , onda je zaista veliko razočarenje da se mladi ljudi stavljaju u ulogu provokatora starijih. To je zaista tužno !
A još je tužnije da se čovjeku dignu toliko živci, koliko god netko mislio da je to ipak previše, da podere kuglačku knjižicu i ne poželi doći na kuglanu kuglati, raditi s djecom , suditi utakmice ili što god. Ako je netko i primpulsivan, ipak možda baš zato ne zalužuje takav tretman. Naprotiv, možda mu treba reći koju dobru riječ i pomoći mu da odabere neki svoj novi put, ali svakako da ostane u kuglanju.
Nismo svi dužni imati "debele konjske živce" niti sa svojom djecom kod kuće, a pogotovo sa tuđom koja se ponašaju kao da je njihov cijeli svijet, a nisu još shvatili niti prioritete u životu, pa niti naučili pristojno pozdraviti i uvažavati starije.

Najžalosnije je da su očito zaboravili da su se ti isti ljudi , ili njima slični, a najmanje je važno tko su oni imenom i prezimenom,  založili i još se zalažu da oni postignu uspjeh i da budu zdrave ličnosti, sportaši i ljudi na ugled prije svega svojim roditeljima , a onda tek klubovima u kojima igraju ili će igrati !

Zato se čudom čudimo kako je moguće da mladi ljudi koje svi polažu nadu i daju im podršku imaju ideje kako da onima koji se cijeli život nesebično daju kuglanju i pomažu djeci kao što su do jučer bili i oni, trude istim tim ljudima "napakostiti", iz nedaj bože zločestoće, zlobe ili jednostavno iz "glupog mladenačkog štosa" !  Ne, nisu krivi oni, već njihovi pedagozi i roditelji koji ih nisu u stanju naučiti kućnom redu i sportskom ponašanju !
Nitko nema namjeru istraživati ni tko ni zašto. Neka se svatko tko čita ove retke zamisli , prepozna druge ili možda sebe i neka učini neki mali pozitivan iskorak i shvati da se dobro treba vraćati dobrim, pa čak i na "bačeni kamen" uzvratiti ako ne toplinom makar razumijevanjem i tolerancijom.

I uzalud sva obećanja , kada se stalno ponavlja sve isto ...


Nadam se da će neki u svojim glavama shvatiti da nije važno samo rušiti drva , ako se pri tome ruše i ljudi. Drva "podižu automati, a ljudi kada "padnu" često se više ne ustaju nikada. U svakom slučaju i slomljeni čunj se da nadomjesti a "slomljene i razočarane ljude" teško.  Često je potrebna cijela ili više generacija da se to učini.
Ipak, svaki čovjek za sobom "ostavlja tragove" , dobre ili loše, a oni se urezuju u srca i pamćenje ljudi. Pa koliko god bili spremni praštati , ako se osjeti "gorčina u srcu i duši" onda je sve uzalud !
Tada ostavljeni tragovi postaju duboke brazde koje iz dana u dan bole sve više !

Zapitajmo se da li će netko sutra slijediti tragove nas starijih ili će ih jednostavno zamesti vjetar silinom gluposti i bešćutnosti !