nedjelja, 9. listopada 2011.

"Davit protiv Golijata", ili kako to rade u Đurđenovcu

Tek jedan pravi, možda kvalitetom i prvoligaški igrač u redovima domaćina i cijela plejada mladića i djece dočekala je goste u Đurđenovcu. Nije moguće niti nabrojati sve talente i uspješne kuglače koji su ponikli u redovima ovog malog kuglačkog kluba. Dvojica od njih "žare i pale" i u našem prvoligašu. Činjenice su to o kojima nisu potrebni dodatni komentari. Da li je riječ o "fenomenu malog mjesta" koji im se često pripisuje i ne postojanje baš previše drugih prilika i uvjeta,  ili jednostavno o neizmjernoj ljubavi i predanosti ovih ljudi sportu i mladima ? Bez puno filozofije i dodatnih komentara moramo zabilježiti događaj koji se zbio na utakmici u subotu. Nakon 2:2 u prva dva bloka igrača, dostignutog rezultata  gostiju i vodstva oba gostujuća igrača prije zadnje dvije ruke uz samo 9 čunjeva zaostatka, domaćin mijenja vrlo dobrog igrača unaprijed pripremljenom zamjenom. Mladiću od 40-tak kg i 140 cm visine obećano je da će ući i odigrati dva seta bez obzira na rezultat. I to su i učinili. Nismo mogli vjerovati ... Malo je reći da su se gosti šokirali !  Ostao je šokiran i gostujući igrač koji je već imao pobjedu , ali pokazalo se da je "momčić" koji je ušao pravi znalac , da ima veliko sportsko srce i da može pobijediti što je i učinio.  Naravno da je to za njega velika stvar što se vidjelo na njegovom od sreće ozarenom licu. Gosti su ostali zatečeni, malo zbunjeni što su izgubili već gotovo dobivenu utakmicu, ali i punog srca što su doživjeli. Zato ni poraz ne boli tako koliko bi inače bolio kada si "tako blizu a tako daleko".  Puno smo naučili od ovih krasnih ljudi , momaka i dječaka u Đurđenovcu i želimo im svu sreću i puno uspjeha u sportu koji iskreno vole. Zato i ne treba čuditi što smo poslije meča uz piće i druženje više razgovarali o njima i njihovoj budućnosti nego o samoj utakmici. Svi smo poželjeli da ih imamo na našim predivno uređenim kuglanama na kojima bi preko noći od njih nastali od "Davida" pravi sportski "Golijati".   "Eh , da su im naši uvjeti" bila je najčešća misao koja nas je pratila na putu kući ! A mi ćemo svoje prilike probati iskoristiti negdje drugdje , a ponajviše dok gledamo naše mladiće i uvijek imati u glavi "da je mnogima od nas vrijeme da stavimo patike o klin a što više dajemo šansu njima " !   Sretno Đurđenovac !