ponedjeljak, 21. studenoga 2011.

Volim svoj Grad ....

     “Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?
      Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko ce Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi.


Njegov najpoznatiji esej je Priča o gradu


Siniša Glavašević
Rođen 4. studenog 1960. godine u Vukovaru
Novinar, prozaik i publicist
Urednik Hrvatskog radija Vukovar i ratni izvjestitelj
19.11. odveden iz bolnice u Vukovaru i od tada mu se gubi trag 
Ekshumiran iz Ovčare te se predpostavlja da je ubijen 19. studenoga 1991.

1 komentar:

  1. I nama su ukrali nas grad i nasu domovinu. Ukrali su ga oni koje smo smatrali nasima, koji su se pretvarali da su nam roditelji koji ce brinuti o nama. Da, ukrali su nam i proslost s kojom se mozemo ponositi i sadasnjost u kojoj mozemo uzivati i na kraju buducnost o kojoj mozemo snivati. Kako dalje kada nam ni uspomene ne daju da cuvamo u svojim srcima, kada sude nasim korjenima, nasim idealima, nasim zivotima. Ovo malo sto nam je preostalo dostojanstva i ponosa zele predati u ruke velikih mocnika s kojima su naimili za istim stolom sjediti.

    OdgovoriIzbriši