Kuglački Božić !

Zadnjih godina Božić je postao vrijeme za "shoping", bogatu trpezu, ukusnu hranu, odmor….
Čini se kako i vjernici i ateisti podjednako uživaju u ovom blagdanu, i to ponajviše u blagdanskim kupovinama i sniženjima, uživanju u jelu i piću...

Ponekad zaboravimo da je Božić vrijeme ljubavi i mira, obiteljski praznik koji nas vraća na naše početke i pokazuje svjetlo u budućnost !  

Mi koji volimo sport i druženje s ljudima, a sport je osim natjecanja najprije susretanje ljudi, uzajamno davanje i pomaganje, jednom riječju življenje, volimo i svoj turnir, a osvojene medalje čuvamo na najvažnijem mjestu ...  Svi kuglači su jedna velika obitelj, pa je Božićni turnir naš zajednički obiteljski praznik.  Zato smo svi bili sretni i veseli, pa nas nije omelo niti poneko sitno  gunđanje vječitih nezadovoljnika !
 Voljeli bi mi naravno da je bilo još puno više ekipa a posebno naših najjačih da se barem jednom u godini sretnemo na stazama i uz dobru kapljicu i pjesmu !

A što se natjecanja tiče, bilo je kao i uvijek puno navijanja i bodrenja, šala, prijateljskih bockanja, sportskog adrenalina, promašaja , devetki, odličnih čišćenja, probijanja ...
Sve u svemu ponovo super !
A što se tiče rezultata koji i nisu najvažniji očito je da su u natjecanju narodnim načinom najbolje složne ekipe gdje igrači jedne druge potiču i bodre. Taj pozitivni duh i zajedništvo je najčešće puno važniji od znanja koje je naravno potrebno , ali ne toliko presudno kao u standadnom ligaškom načinu natjecanja.  Zbog neujednačenog ritma i velike opasnosti od ozljeda najbolji igrači nerado igraju ovakve turnire na kojima ih amateri vrlo često pobjeđuju.
Pa iako bi ih rado voljeli pobijediti, nemamo im pravo to zamjeriti. Tek bi voljeli da su bili s nama , makar kao gledatelji i ovaj puta oni naši navijači !
Ali,  kao što rekoh ne može sve biti idealno, pa neme niti potrebe "tražiti dlaku u jajetu"!  

Kuglačice našeg Obrtnika najbolje, druge Gradiščanke najzgodnije, a treće najveselije kuglačice iz Županje. U muškoj konkurenciji Siščani neprikosnoveni, Slavonac bolji od Kolonije za 24 drva, a Lokomotiva iza njih 9 čunjeva. Ponovo je najveselija , za pjesmu i druženje najotvorenija bila Kolonija, Brođani odmah do njih,  ipak ne kao prijašnjih godina.
Neki su slavili duboko u noć, pa stigli sudjelovati na još jednom turniru na kuglani HŽ.  Bilo je na kraju i natjecanja za janjca dva potpuna amatera uz smijeh, ali i gromoglasno navijanje publike i "strašne prosjeke" ( o kojima ne želimo pisati )  !   :)

Na kraju poželimo svima da i predstojeće dane provedu u ljubavi i veselju kao što smo to sinoć započeli mi kuglači !

Razmislimo o Božiću kao blagdanu kada ćemo se okrenuti svojim bližnjima, pomoći im, imati srca i razumijevanja za druge, omogućiti i drugima da imaju lijepi Božić…
Ako na taj način ne doživljavamo Božić, tada je to ''samo još jedan neradni dan'' u godini.

U želji da ove godine doživite ''istinski duh Božića'' u svom srcu, želim vam sretan i blagoslovljen Božić.

Kriza "kuglanja" ili samo obično loše kolo ?

Dobro je napisao Željo : "Crni vikend" za većinu domaćih klubova !   Ipak sve je to sport i zato treba biti hrabar i uporan i kada ne ide i kada gubiš iako si "siguran da si bolji" i trebaš dobiti. Meni je osobno to samo još jedno već odavno naučeno iskustvo, ni prvo ni zadnje i spreman sam tugovati , ali i brzo zaboraviti.

Jedino bi mi teško palo da se povreda koju sam zadobio  proširi i spriječi me da se natječem na pojedinačnom prvenstvu, a posebno na "Božićnom turniru" i "Memorijalnom turniru IK".
Ponekad čovjkek poželi odustati kao jedan moj suigrač na posljednjoj utakmici, "isprovociran" lošim postupcima, ali onda shvatim da je sport iznad svega toga i da u njemu postoji ipak puno više dobrih ljudi od onih koji su spremni iskoristiti sva sredstva da pobijede pa makar i tako da isprovociraju sportskog suparnika. neki će reći da se s time treba znati nositi i da je i to dio sporta. Ne, nikako se ne mogu s time složiti. radije vjerujem u "viteštvo" nego u "zaplitanje noge protivniku" !

Reći će opet neki da nije ni sportski poderati člansku iskaznicu zbog "sumnje na naručeno" neprilično navijanja. Ako protivnički kapetan kaže da je bilo tako , onda je zaista veliko razočarenje da se mladi ljudi stavljaju u ulogu provokatora starijih. To je zaista tužno !
A još je tužnije da se čovjeku dignu toliko živci, koliko god netko mislio da je to ipak previše, da podere kuglačku knjižicu i ne poželi doći na kuglanu kuglati, raditi s djecom , suditi utakmice ili što god. Ako je netko i primpulsivan, ipak možda baš zato ne zalužuje takav tretman. Naprotiv, možda mu treba reći koju dobru riječ i pomoći mu da odabere neki svoj novi put, ali svakako da ostane u kuglanju.
Nismo svi dužni imati "debele konjske živce" niti sa svojom djecom kod kuće, a pogotovo sa tuđom koja se ponašaju kao da je njihov cijeli svijet, a nisu još shvatili niti prioritete u životu, pa niti naučili pristojno pozdraviti i uvažavati starije.

Najžalosnije je da su očito zaboravili da su se ti isti ljudi , ili njima slični, a najmanje je važno tko su oni imenom i prezimenom,  založili i još se zalažu da oni postignu uspjeh i da budu zdrave ličnosti, sportaši i ljudi na ugled prije svega svojim roditeljima , a onda tek klubovima u kojima igraju ili će igrati !

Zato se čudom čudimo kako je moguće da mladi ljudi koje svi polažu nadu i daju im podršku imaju ideje kako da onima koji se cijeli život nesebično daju kuglanju i pomažu djeci kao što su do jučer bili i oni, trude istim tim ljudima "napakostiti", iz nedaj bože zločestoće, zlobe ili jednostavno iz "glupog mladenačkog štosa" !  Ne, nisu krivi oni, već njihovi pedagozi i roditelji koji ih nisu u stanju naučiti kućnom redu i sportskom ponašanju !
Nitko nema namjeru istraživati ni tko ni zašto. Neka se svatko tko čita ove retke zamisli , prepozna druge ili možda sebe i neka učini neki mali pozitivan iskorak i shvati da se dobro treba vraćati dobrim, pa čak i na "bačeni kamen" uzvratiti ako ne toplinom makar razumijevanjem i tolerancijom.

I uzalud sva obećanja , kada se stalno ponavlja sve isto ...


Nadam se da će neki u svojim glavama shvatiti da nije važno samo rušiti drva , ako se pri tome ruše i ljudi. Drva "podižu automati, a ljudi kada "padnu" često se više ne ustaju nikada. U svakom slučaju i slomljeni čunj se da nadomjesti a "slomljene i razočarane ljude" teško.  Često je potrebna cijela ili više generacija da se to učini.
Ipak, svaki čovjek za sobom "ostavlja tragove" , dobre ili loše, a oni se urezuju u srca i pamćenje ljudi. Pa koliko god bili spremni praštati , ako se osjeti "gorčina u srcu i duši" onda je sve uzalud !
Tada ostavljeni tragovi postaju duboke brazde koje iz dana u dan bole sve više !

Zapitajmo se da li će netko sutra slijediti tragove nas starijih ili će ih jednostavno zamesti vjetar silinom gluposti i bešćutnosti !