petak, 19. kolovoza 2011.

Tko to tamo kugla ?

Teško je malim brodskim kuglačkim klubovima osigurati sredstva za osnovne potrebe: troškove kuglane, dresove, putne troškove, liječničke preglede, kotizacije , suce, ...

Pitamo se od kuda nekima novac još i za igrače ? Naša prvoligaška "perjanica" je ambiciozno startala u prijelaznom roku te se uz postojeće "strance" pojačala još s nekolicinom. Kažu : "Ne košta ništa" ! Plaćaju se samo premije na ostvareni rezultat. Iskreno, baš im i ne vjerujemo, ali to nije današnja tema.
Čudom se čudimo zašto nema , ili ih je vrlo malo, pojačanja iz lokalnih klubova ? Nema "dobrih ljudi" , "dobrih sportaša" ? Sve sami filozofi , koji ne bi radili, a ne znaju što bi i koliko tražili. Da li je to baš tako ? Mi obični smrtnici nikako ne možemo dokučiti tajnu vođenja našeg prvoligaškog kluba. Svaka čast školama kuglanja i promjenama , pa i rezultatima koje su donijele, a posebno starijoj ŠK "Brod". Ali jednostavno je premalo učinjeno da se ponajbolji županijski kuglači dovedu u najbolje kuglačke klubove. Ne vjerujem da je "sve u parama". Skloniji sam vjerovati da je puno više toga "u velikim a neispunjenim obećanjima" a još više u nepovjerenju koje nepotrebno vlada između klubova i Saveza.
Ako je nekada i postojao razlog za to , sada sigurno više ne bi trebalo biti tako.
Na čelu Saveza su cijenjeni kuglači i ljudi i sigurno zavrijeđuju našu podršku i pomoć.
Baš zbog toga je došlo vrijeme da Savez zaista postane kuglački savez svih kuglača, da napravi ozbiljne i dugoročne planove razvoja kuglačkog sporta u gradu i županiji.
Sada je situacija takva da je sve prepušteno entuzijazmu nekolicine okupljene oko tajnika Saveza i dvije, ne baš ozbiljno, ali ipak nepotrebno suprostavljene škole kuglanja.
Nije normalno da ugostitelji organiziraju lige i turnire. Svi mi moramo pomoći puno više, ne kritizirati već djelima pokazati kako se treba raditi. Ovogodišnja ljetna liga je pokazala da postoje brojni kuglači koji zaista hoće pomoći.
Ali, zaista pored brojnih volontera , nedostaje nam više organizacije. Naslijeđe prošlosti i ekonomska kriza je učinila svoje. Zato nemamo niti jednog profesionalca u sportu koji okuplja veliki broj sportaša i rekreativaca. Najgore od svega je što nemamo školovanih trenera i sve je prepušteno entuzijazmu. I koliko god morali poštovati angažman i nesebično darovano vrijeme i trud nekih od njih, moramo priznati da se ne radi dovoljno kvalitetno.
Da, lako će biti pobiti ove tvrdnje argumentima o ostvarenim rezultatima ! Najmanje mi pada na pamet da to činim. U danim uvjetima bez kvalitetnih trenera, ozbiljnih priprema, opreme i minimalnih sredstava , ovo su zaista fantastični rezultati. Ali , ne bi se trebali miriti s time, da je bilo dovoljno uzidati kuglanu i sve će samo po sebi doći na svoje.
Došlo je vrijeme da ovo što imamo i kapitaliziramo konačno sa prvoligaškim klubom, dva drugoligaša i dva do tri kluba u trećoj ligi. U mlađim kategorijama bez ikakvih predrasuda treba jurišati na najviše plasmane.
Možemo li mi to ?
Mislim da možemo, ali prije svega moramo se zapitati nemaju li barem pet ili šest naših igrača mjesta makar u drugoj postavi našeg prvoligaškog kluba.
Pa kako da se trude ovi mladići ako vide da se sa strane dovode prosječni i ispodprosječni igrači, zauzimaju njihova mjesta i za to primaju novac ?
Kažu da je to tako i u drugim sportovima ! Pa dobro, moramo priznati da i državni prvak u nogometu kada bi strance vratio kućama , jedva da bi opstao u drugoj državnoj ligi.
Današnji sport je takav i u tome ima puno dobrih stvari. Kvalitetni igrači koji dolaze pomažu razvoju sporta u lokalnoj sredini, a firmiraju se i za sobom ostavljaju i znanje i novac. Rijetki uzmu više nego što ukupno daju.

Ali, pitanje je da li smo mi sve svoje resurse iscrpili ili nismo i da li smo dovoljno bogati da ulažemo više u igrače koji dolaze ili ta sredstva trebamo usmjeriti prema školovanju trenera i tako stvarati vlastite igrače ?
Doći će vrijeme kada će se menađeri brinuti o svojim igračima i postati glavni pokretači razvoja novih igrača. U nekim "velikim" sportovima to je normalna stvar.

Kako riješiti ovaj "gordijski čvor" ? Da je jedan još bi se i riješio, ali veliko je to klupko i treba puno truda, rada i još više vremena.
Osnova je ipak imati kvalitetne ljude koji imaju vizije i volju predlagati i mijenjati.

Mjesto tajnika je vrlo važno i mora se makar dijelom profesionalizirati, da bi onaj tko obnaša tu dužnost mogao na sebe preuzeti odgovornost za vizije i planove saveza.
A bez vizija i planova se neće ništa desiti !
Vodeći ljudi Saveza , moraju biti posvećeni kuglanju, a to je gotovo nemoguće bez barem djelomične profesionalizacije.
Prošla su vremena u kojima su oni lobiranjem i svojim uticajem mogli osigurati sponzorske ugovore i financijsku podlogu za funkcioniranje.
Ogromna većina naših klubova se 90% i više financira isključivo od članarine igrača, a to je za razvoj ovog sporta premalo.

Zbog naših grešaka i interesa samo jednog kluba, propustili smo možda povijesnu priliku za kuglače učiniti puno više. Na kraju se desilo očekivano da će se i povlastice tom jednom klubuiz godine u godinu smanjivati.
Neki od nas su na to upozoravali, ali tada nisu bili shvaćeni. Bojim se da je sada kasno i da su dobre prilike propuštene.

Sada je došlo vrijeme da svi mi kroz Savez radimo na svim poljima u kojima se mogu osigurati potrebna sredstva i ljudi, ali ne samo za aktuelnog prvoligaša, već prije svega u razvoj stručnjaka koji će unaprijediti ovaj sport u cjelini. A Savez smo svi mi, ne samo tajnik, predsjednik i izvršni odbor. Najlakše je biti kritičar i ništa ne činiti, pa iz prikrajka gunđati i optuživati.
Puno je dobrih primjera kako se i bez puno galame može puno toga učiniti. A neki ljudi zaista čine mnogo, ne traže niti novac ni priznanje već smišljaju ideje i provode ih u djelo.
Jasno je da bi mi svi željeli više, a za više treba puno više zajedničkog rada.
Ja sam od onih koji misle da je ispunjavanje formi i organizacija ključ uspjeha u svemu. Volonteri se prije ili kasnije umore, brzo razočaraju i onda sav trud padne u vodu.

Nude nam se na dlanu EU pristupni fondovi za ove namjene samo treba netko istraživati , praviti planove i pisati projekte. Tko ?

E gospodo, za to su potrebni obrazovni i sposobni ljudi !

Ali spustimo se na zemlju i ponovimo samo nekoliko , već puno puta spominjane male ideje :

1. Ljetni kamp kuglanja za trenera amatere
( Nitko ne očekuje da dobijemo fakultetski obrazovane trenera, ali bila bi ogromna pomoć da se našim "trenerima" održi nekoliko predavanja o načinu vošenja kondicionih, tehničkih, taktičkih i psiholoških priprema kugalača i ekipe. Vjerujem da bi svi s oduševljenjem prihvatili ovakva predavanja - seminare - pokazne vježbe ..... )
2. Učimo se kuglačkim pravilima.
( Otvorene tribine za suce i igrače koje trebaju pomoći razjasniti neka pravila ponašanja na kuglaškoj stazi i razriješiti dileme oko spornih situacija koje nam se dešavaju. Trebaju nas poučiti fairplayu , sportskim pozdravima, postrojavanju, dostojanstvenom uvažavanju sudaca i protivnika , .... )
3. Rušimo rekorde kuglana :
Pozvati najbolje kuglače u goste koji će nam otkriti svojim paraktičnim primjerima najfinije tajne kuglanja. Kako se od prosječnih rezultata sa 520 dolazi do 600 srušenih čunjeva ?
4. Promoviranje kuglačkog športa u osnovnim, srednjim školama i na fakultetima.
( Puno se priča, ali se napravilo vrlo malo. Drugi sportovi su puno učinili i zato je napredaak očit. Neke škole i plaćaju trenere za svoje sekcije. Očito je ipak glavni problem što trenera nemamo. )

Ponavljam : NAMA SU NUŽNI KRATKOROČNI I DUGOROČNI PLANOVA RAZVOJ KUGLAČKOG ŠPORTA GRADA I ŽUPANIJE !

Imamo li ljude koji imaju VIZIJE KAKO, KADA I S KIME ?
Siguran sam da imamo, ali nisu dovoljno aktivni ! Zašto ? Hm, vjerovatno svatko ima svoje razloge. .. Ipak je najvažniji razlog što smo mali sport bez novaca i podrške lokalne zajednice, a svi imamo svoje poslove i obitelji i svakodnevnu borbu za život.

.... Neću više za danas ! Pričekati ću malo reakcije i kritike, pozvanih i prozvanih i onih koji to nisu , ali osjećaju da imaju nešto reći, složiti se ili se suprostaviti svojim mišljenjem !
Svjestan sam da se vrlo često dobre namjere krivo i preosobno shvate, ali bez otvorenog dijaloga nećemo postići ništa. Uvjeren sam da svi volimo kuglanje i želimo napredak, ali eto ponekada smo uspavani i zaokupljeni vlastitim problemima, često i uskogrudi, ali uz malo poticaja svi možemo učiniti po jedan mali korak naprijed !