Kultura dijaloga :"Da li je šutnja dijalog ?"

Kako sam u uvodniku kod otvaranja ovog bloga 25.06.2011. , dakle prije tri mjeseca naveo i razloge i ciljeve neću isto ponavljati. Tek ću se nakon osporavanja njegovog postaojanja ovaj puta zapitati : "Da li je moguće da čak i u sportu ne može vladati kultura dijaloga ?"
A što je kultura dijaloga ?  Odgovor je vrlo jednostavan : "Onome tko nije u stanju saslušati drugoga i drugačije mišljenje i nije stalo do dijaloga, pa dijalog ne može ni postojati !" Nisu li to ostaci jednoumlja u kojemu smo svi živjeli i poslušno kimali glavama nesmijući "niti šaptom glasa pustiti" ? Na žalost dijalog još uvijek ne postoji u našem društvu niti na jednoj razini : u školi, crkvi, medijima, na poslu , u umjetnosti, sportu, znanosti ... i na kraju u politici kao društvenoj djelatnosti koja objedinjava sve što nas čini ljudima zajednice u kojoj živimo, različitim od gramzivih i primitivnih predatora, kojima je najvažnije "uzeti, pojesti i popiti" ! A niti jedan čovjek se ne rađa takav i ne zamišlja sebe takvoga , pa čak i kada debelo zastrani.
Jasno je da napretka bez različitosti i sukoba mišljenja ne može biti !  Da , ali nije to svima jasno , već se uvijek kada osjete druge i drugačije zakopavaju u rovove, pune haubice i tuku plotunima ne mareći za "one druge" koje smatraju "smrtnim neprijateljima" i usput uništavajući sve pred sobom, bez obzira na "kolateralne žrtve" !
Ovaj blog je pokrenut ne da bi postojalo "drugo mišljenje" , već "mnogo različitih mišljenja", ne sukob, već dijalog između svih nas !
Eh, da ... Ali za sudjelovati u dijalogu, prvo treba naučiti slušati, i u našem slučaju čitati !  Treba ponekad promisliti o svojim i tuđim stajalištima i pokušati od drugih nešto i naučiti. 
Glasno govoriti i galamiti, ne slušati druge već samo sebe, veličati svoje uspjehe i zasluge i ispravnost postupaka, a ne želeći ni saslušati a kamo li promisliti o tuđem stavu, ne pridonosi dijalogu.
Svjedoci smo takvih likova, ponajviše iz političkog života. Svaki dan nas zasipaju svojim glupostima i čine nam zlo , u uvjerenju da su oni najpametniji i nepogrešivi.  A nas , obične ljude uopće ne čuju i na svaki način nas žele ušutkati. Koliko god bili školovani , intelektualno superiorniji , radišniji i uspješniji, .... ništa to ne vrijedi ! Važno je biti glasan i "na sceni" !

Neki bi u uvjerenju da će oni tako biti "bez sumnje u pravu" željeli ušutkati i ovaj blog, ali ne kroz dijalog i suprostavljanje mišljenja već neargumentiranim napadima i stvaranju od dobronamjernih kritičara "smrtne neprijatelje" ! 
Autor ove stranice i bloga kroz njega ne želi promovirati sebe i biti uvijek u pravu. Na protiv, želi ostaviti u životu "tragove" po kojima će neki pokušati ići, prije svega pokušati uliti nadu poštenim, vrijednim i radišnim, onima s voljom i idejama , okuražiti ih da i oni iskažu svoj stav i svoje mišljenje. Ponajviše želi biti primjer mladima, kako se može imati svoje mišljenje , a ne biti u strahu i u sukobu.  Smisao čovjeka je da misli, a ne da sluša i uči napamet što profesor "grmi s katedre" ! Vrijeme straha od štapa i klečanja na kukuruzima mora konačno proći.
Najlakše je u školi biti poslušni tihi "štreber" sa svim peticama. Društvo u kojemu živimo je postalo društvo štrebera, konformista, uvlakača i kukavica, punih razreda odlikaša koji se ne mogu sami "ni žlicom najesti".  Najgore je što to rade našoj djeci i čine ih nesposobnima za život !
Konformisti prihvaćaju sve norme, kakve god one bile ako ih društvo nalaže, i žive u okvirima, teže uklapanju u mase ... Nonkonformisti žive van njih. Oni su kreatori novoga !

Posljedice "loše naučenog gradiva" u bivšem sustavu, strahu i dodvorničkom ponašanju stoljećima u naše gene usađeno pod tuđinskom vlašću, osjećamo vrlo snažno u svom biću , pa danas zato "živimo u bolesnom i moralno posrnulom društvu" kako je sinoć ne bez razloga rečeno u emisiji "Puls Hrvatske" !

Uvjeren sam da ćemo se prije ili kasnije od ove opake bolesti izliječiti i da ovakvi blogovi neće biti potrebni. Ako ne prije onda kada stasaju mladi koji danas sve glasnije iskazuju svoje nezadovoljstvo, samo ih ne čujemo i stavljamo ih na margine društva !